Arinoe & blog

Welcome To The Truth

20.01.2009.

* * *


Samoća
Rađa se polako
Spava na licu sasvim
Mladog golobradog čovjeka

Živi u praznom stanu
Na stolu na kojem je uvijek jedan
Tanjir i jedna čaša

Neće otići od špirita
Mada on maže
Nam oči
Neće otići
Zbog posjete
Ovog što spava
Kao dijete

Najednom
Samoća će doći


Kad mladić na jastuku
Bude molio
Dodire
Samoća će
Doći da opomene
I njega
I mene

10.01.2009.

Svjetska krivica


Neko danas razmišlja o tome
Kako bi svijet bio ljepše mjesto
Da ne postoje
Natjecanja ljepote
Jer ko može doći
Pokazati prstom
Ljepotu

Sigurno svijet bi bio bolji
Da ne postoje
Vjerske vođe
Jer ko može doći
Da ti prstom pokaže
Boga

Svijet bi bio idealan
Da nema čovjeka
Koji će zbog većeg dvorišta
Ubiti brata drugog imena
Jer ko je taj ko smije
Prstom pokazati
Razliku

21.12.2008.

Repriza ili Billy Again



Opet ti i ja
Smo, Billy
U prostranstvu
Onog grada
Koji nam je spontano
Oduzeo sve
Voljela bih na
Karti svijeta
Makazama zasjeći
Njegovo ime
I dati mu nov
Slobodan prefiks sreće

Ali ne bi mi dali
Prijašnji vladari
Ne bi mi imena dala cesta
Koja me tamo
Silom vraća

Mrzim, Billy
Susrete što svrše
Bez odjeće
Repriza kreće
Svjestan si već
Opušteno, glasno
Priča kafana
Pozdravljam se
Sa znancima
Ti kad priđeš
Stat će Zemlja

Samo neka vrškom prsta
Dotakneš se lica
Opet tvoja
U dobru i zlu
Okrenuću broj
Prvog motela

07.12.2008.

Oba svijeta (Tribute To Beherit)














Ave Satan
Bojažljivo gudi
U leglu sam
Slučaja
Koji me doveo
Iz zabačenog kraja
Žestina od pića
Nije zgrijala vjetar
Na kolodvoru
Panika

Sretoh se s drugim
Pijanima


Ave Lucifer

Čujem da svira
Sa obala
To sigurno zove me
Omama
Vodi me rodu
Po poroku

Ave Satan
Ave Lucifer


Sad čuje se jasno
Zvuk razliježe voda
Preko pruge
Penjem se
Pa ugledam njega
Bez kontakta očima
Primam ga za ramena

Ave Libertas

Zauvijek zajedno
Na oba smo svijeta

18.11.2008.

Moga tela gospodar


Na zimsko jutro
Se ustaješ plačno
Sapun ne spira
Prljave ude

Putem  blatnim
Otkrivaš 
Balkan što gori
Po starom predanju
A granice nema
Krv kad počne
Brže da teče

Znakovlje na tebi
Se ponavlja
Nisi slušao Friedricha
Dok te molio
Da ne ideš po
Nahotku legendi
Kakve pletu grobovi
S izblijedjelim imenima
Na nišanima

Oslanjaš se na kule
Od odrasla kamena

Hraniš se mojim mesom
Veselo, jer
Istina je da bih
I ja tebe jela
Danas, sutra
Se ljubimo
U grču što izvlači
Ispod jastuka
Uglancan blistav nož


Noviji postovi | Stariji postovi

Arinoe & blog
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28


LINKS

Približavanje oluje
Pogledaj one oblake,Vera,zašto šutiš
Nisam,zaboga,životinja,ali evo kiše
Kako je naglo zahladilo
Daleko smo od grada

U redu,Vera,nikad neću zaboraviti
Što si mi darovala
Mi smo sada jedno i čemu govoriti
Žuti oblaci često donesu tuču
Sve je već nijemo ,zrikavci i žito

Ako ti želiš,možemo i ostati
Bojim se za tebe,za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najviši
(i tako prokleto sami)

Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem
Rasutim iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko
Ovisim o mijenama
Ne plači,Vera,to su samo živci
I oni slute oluje

Kažem ti,život je u svemu mnogo jednostavniji
Evo i prvih kapi,sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu,gle,i cvijeće se zatvara
Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi

Dakako,ovo će mjesto u mojem sjećanju
Ostati sveto
Molim te,brže koračaj
I nemoj se osvrtati

Slavko Mihalić,1928.

WRITE ME RIGHT HERE
the.arinoe@gmail.com

Ledeni blud

Tu ćemo umrijeti Kitty, i nemoćne su noge moje;
nema izlaza iz ledene šume i nema putova u tmini;
sve je pokrito i nestalo tragova naših;
klonula mi ruka i mraz je pao na misao moju;
propast ćemo, Kitty - pohotne su ralje smrti.
Sjećaš se ljeta i pjesama mojih?
papir će da priča potomcima grijehe moje i ime će moje biti kletva;
plakat će tebe i suza će biti Kitty;
oskvrnuli te stihovi moji i pršteći si blud u knjizi mojoj.
Prepale se oči tvoje i sledila se sapa tvoja;
sijeda si od studeni i usne su tvoje razderane;
dršće ti duša i groza je melodija njezina;
mrtva je atmosfera i pjesma je oblijeće tvoja;
kratak je njezin vijek i vraća se k nama ko snijeg.
Čuješ li riječi moje, zabludjela plahosti?
one su bezglasni blud i ledeno srću k tebi;
ruke te moje bujme - oh, daj mi šapat krvi.
Gle, pomrčalo sunce i bljednuli mu traci;
sami smo u strahoti zimnih usta i crni se ždrijelo sablasti;
zove nas i pohotan je njezin pijev;
mahniti su zubi njezini i samljet će kosti naše.
Daj mi šapat krvi - u krvi je život naš;
jača je ona od bjesova i oduprijet će se samrtnoj navali;
o duni i skoknimo i tisnimo se jedno u drugo;
pospana je krv naša - u bdijenju je spas naš.
Gle, pao led i zamire boštvo naše;
nema sjaja majka moja i mrtve su usne njezine;
nema mlijeka sa sisa njezinih i pomrijet će djeca njena;
ledena je groza i mraz plazi vrhu nas;
sledile se riječi moje i olovne se ruše na nas.
Gdje ti je krv, ljubavi moja?
nokat će je moj tražiti i zub će biti ispitivalac,
oni će biti ko oči gladi i glas potopa.
Gluha si za riječi moje i nijema je strast tvoja;
gdje ti je krv, ženo pjesama mojih i sanja mojih?
Zamireš, dušo, i nema zvonca kod pogreba tvoga;
sledila se krv tvoja i polomljene su kosti tvoje;
nema toplote dah moj i mrtav je cjelov.
Spremna su jestiva, sablasti, želim ti dobar tek,
jedan je tanjir, Kitty, i tjelesa su naša jestivo;
vjenčani smo, ženo - u crijevlju nas čeka pir;
ženidba je naša skora i krevet je prostrt naš;
prostrt je krevet naš - i čavlima pribiše daske.
Jedan je grob naš i preko njega nema krsta;
jedan je lijes naš i tjelesa se naša grle,
vlažna je zemlja - o mrtva ljubavi.
Nema duše u kosturu našem i raspadu mesa našega;
crvi su cjelovi naši i sagnjište oličene daske.
Kapaju li suze povrh groba našega i cvjeta li cvijeće?
Miluje li nas pero pjesnika i toplota sućutne mladosti?
Hoće li prorovati naslage i probiti lijes?
Hoće li naći kosti naše i pročitati posljednji stih?
Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša;
rana je bila smrt ko prerane moje strasti;
iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk;
on je ko očaj s osude i plamen otpora.
Gledajte zalutali blud, gledajte strasti bitka;
prokunite misao moju i sažgite joj krila;
sa strvina se izvija i buntovan je njezin dah:
mrtva se tjelesa ljube i očajan je njihov krik.
Zbunila se majka priroda i pijana bješe kod poroda: -
tijesan mi bijaše vijek, a velebna bješe mi duša.

Janko Polić Kamov

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
35869

Powered by Blogger.ba